“Vrijednost koja se povezuje s radom kulturno je specifična, može se razumjeti samo unutar određene kulture ili supkulture, a ovisi o onome tko je procjenjuje. Stoga unutar pojedinih kultura i društava često postoje oprečna shvaćanja rada.
Dok je u Grčkoj Homerovih epova svaka ljudska djelatnost bila cijenjena, u klasičnom je razdoblju fizički rad (poiesis) izgubio svoju društvenu vrijednost. Slobodni su se građani trebali baviti samo umjetnošću, filozofijom i politikom, dok je rad bio djelatnost robova. S druge strane cinici su cijenili i fizički i mentalni rad koje su suprotstavljali neradu, odnosno besposlici kao poroku.
Na temeljima grčke filozofije Ciceron govori o fizičkom radu kao o djelatnosti robova. U židovsko-kršćanskoj tradiciji rad se smatra čovjekovom obvezom u zemaljskome životu, no s prvim grijehom on također postaje povezan s patnjom, pokorom i kaznom. Kršćanski spisi srednjega vijeka također naglašavaju ambivalentnost stavova prema radu. Od X. st. prisutna je trostruka podjela društva na »svećenike« (oratores), »ratnike« (bellatores) i »radnike« (laboratores) koji su činili najniži, ali nužan društveni sloj. Promjenu u stavovima prema radu donijela je reformacija. Za M. Luthera rad je Božja služba, a svaki je rad jednako vrijedan. Smisao rada nije u njemu samome, već u njegovoj usmjerenosti na zajednicu. Rad omogućuje život u zajednici u kojem je svatko upućen na pomoć, odnosno upravo na rad drugoga. Prema J. Calvinu kršćani su uspjeh u radu mogli smatrati posebnim znakom Božje milosti, tj. svoje izabranosti. Prema M. Weberu upravo je protestantska etika oblikovala moderni industrijsko-kapitalistički svijet rada.
U ranome modernom periodu u Europi rad se počinje shvaćati kao aktivno upletanje čovjeka u prirodu zbog osiguranja opstojnosti ljudske vrste te kao društveni proces koji se zasniva na suradnji. Sve veća dominacija čovjeka nad prirodom te podjela rada bili su sinonim društvenog razvoja. Takvo je shvaćanje rada imalo središnju ulogu u filozofiji prosvjetiteljstva. Rad je u tom razdoblju bio povezan i s idejom vrijednosti te je definiran kao djelovanje koje stvara vrijednost, odnosno koje je plaćeno ili koje stvara prihod. Na taj je način rad bio izjednačen s plaćenim radom. Plaćeni rad postao je osnova samopoštovanja, društvenog priznanja i političkoga sudjelovanja…“ // Izvor: Enciklopedija.hr
Mudre misli o radu
- Rad je stvorio čovjeka. (Pov.)
- Sve što radiš, razborito radi i misli na svršetak! (Sv. Ivan Pavao II.)
- Na mlinu koji radi nema paučine. (Njemačka poslovica)
- Ako već nešto radiš, radi kako treba! (N. N.)
- Čvrsto vjerujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama. (Nikola Tesla)
- Ako rad postane prisila, život postaje robija! (Maksim Gorki)
- Kada bi ljudi znali koliko sam naporno radio da bih postao majstor, moja im djela ne bi izgledala toliko čudesna. (Michelangelo Buonarroti)
- Rad nas pošteđuje triju zala: dosade, poroka i potreba. (Voltaire)
- Tko želi biti uspješan, mora imati ljubav u srcu i strpljenja u radu. (Don Bosco)
- Pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni dana u životu! (Konfucije)
