Mlada Iva Komšić, vlasnica pivovare u Vukovaru, prije nešto više od dvije godine uplovila je u poduzetničke vode, premda ranije o takvoj mogućnosti baš i nije mnogo razmišljala. Iva je rođena i odrasla u Zagrebu, završila je srednju Ugostiteljsku školu, smjer hotelijersko-turistički tehničar. Njezino preseljenje u Vukovar bilo je ključno za poduzetničku priču…
Zbog ljubavi ste se 2008. godine doselili u Vukovar. Deset godina kasnije postali ste poduzetnica i otvorili craft pivovaru. Od supruga Ivana učili ste o proizvodnji piva. Kada ste i zašto odlučili krenuti u ovaj posao?
Da, 2008. godine doselila sam sa suprugom, kojeg sam upoznala još u srednjoj školi, i sinom u Vukovar. Nakon užurbanog života u stanu u Zagrebu, kuća u Vukovaru dala nam je puno više komocije i mjesta pa smo iz hobija počeli proizvoditi pivo za vlastite potrebe. Imali smo neiskorišten poslovni prostor, a kako sam bila nezaposlena, odlučili smo pokrenuti nešto svoje. Nije bilo teško odlučiti – hobi smo pretvorili u posao.
Trebalo je sve posložiti. Koliko je to bilo zahtjevno? Prostor, oprema, kasnije poticaji od HZZ-a. Krenuli ste od nule. Pokazalo se da se i ovako može krenuti u poduzetništvo.
Prostor je bio u solidnom stanju. Morali smo, naravno, raditi nekakve manje preinake, ali ništa komplicirano. Uredili smo prostor i naručili opremu. Preuređenje proizvodnog prostora nije zahtijevalo velike troškove, a pomoglo je i 50.000 kuna poticaja za samozapošljavanje koje sam dobila od Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. Uz poticaj za samozapošljavanje nismo imali većih komplikacija.
Od prvog dana misao vodilja bila je kvaliteta piva. Za ovo su potrebne kvalitetne sirovine koje nije lako nabaviti. Uspjeli ste. Nažalost, korona je stopirala dio planova, ali se ipak nadate nastavku uspješnog poslovanja.
Svakom manjem pivaru kvaliteta proizvoda je na prvom mjestu. Sirovine su lako dobavljive, ali su kvalitetnije i skuplje nego kod komercijalnih piva. Zato je i sama kvaliteta na puno većoj razini.
Sve sami radite i jedina ste zaposlenica. Kažete kako ste 4u1.
Kada u jednoj firmi radite proizvodnju, nabavu, prodaju, dostavu, marketing… Mislim da je sve jasno.
Predstavite nam tvrtku. Proizvodite pivo Walkow. Razlikuje li se ono od drugih piva?
Craft Pivovara Vukovar je mala nezavisna craft pivovara osnovana 19. srpnja 2018. godine sa sjedištem u Vukovaru. Glavni cilj nam je upoznati potrošače s raznolikošću stilova piva. Naše prvo pivo je Walkow – nefiltrirano i nepasterizirano pivo, bez aditiva i umjetnih bojila. Glavni sastojci su: tri vrste ječmenog slada, hmelj i kvasac. Pivo je karakterističnog „blonde“ stila, zvanog i „golden ale“, što znači blaža, laganija varijanta američkog ale piva s nešto manje hmelja i manje arome. Blonde ale je i izvorno zamišljen kao način prelaska potrošača s komercijalnih piva na craft piva. Zasad plasiramo lokalnim vukovarskim i osječkim kafićima. Osijek je već malo veće tržište, no lagano se probijamo. Mali smo, nemamo jak marketing pa to ide dosta sporo. Nismo ni ulagali u marketing jer jednostavno nismo imali novaca. Ni sada ga nemamo za promidžbene kampanje, zato nam je glavna marketing komunikacija na Facebooku te dobar glas ugostitelja i stalnih kupaca.
Što su u proizvodnji piva objektivne poteškoće? Što je mala obiteljska tvrtka promijenila u vašem životu?
Birokracija. Pivo skuhate u jednom danu i nakon dva tjedna ga flaširate, a papirologiju obavljate još dugo nakon toga: dnevnici kuhanja, zapisnici, skladište, punionica, ulaz, izlaz, prijava carini, prijava fondu za okoliš… Skupi se toga.
Kako podnosite neizvjesnost poduzetništva? Što je u njemu lijepo, a što nije?
Situacija s koronom je to definitivno pogoršala. Pivo je inače specifičan proizvod. Znamo da će se uvijek konzumirati, ljeti više, zimi manje. Ljeti se redovno kuha i stalno smo u pogonu. Zimi konačno odmorimo, ali kad odmaramo – znači da nema ni prihoda.
Suprug je bio odlučniji i “gurao” vas, a vi ste u cijeli posao ušli s oprezom. Jesu li vas u Vukovaru prepoznali kao nešto novo, kvalitetno?
Znali smo da nešto moramo pokrenuti. Suprugova obitelj bila je obrtnička, a u manjim gradovima je to bilo normalno. Meni se to činilo kao nešto preveliko, ali eto, stisnula sam zube i krenula u „poduzetničke vode“. U Vukovaru smo odmah prepoznati i moram priznati da smo odlično prihvaćeni. Ipak smo mi mala, kvalitetna lokalna pivovara. Misli globalno – djeluj lokalno. 😉
Kad je čovjek uporan, rezultati moraju doći. Imate li motiva da nastavite dalje?
Naravno, upornost daje rezultate. Što smo uporniji, to smo veći. Mislim da je to najbolji motiv. Još smo mali, ali se točno vidi kako svakim danom rastemo. Nema predaje, samo hrabro, srčano s glavom gore.
Planirate li novo pivo, širenje tržišta, povećanje kapaciteta… Kako gledate na budućnost?
Novo pivo je gotovo. Recept je spreman. Čekamo da se malo situacija s koronom popravi. Nije lako izbaciti novo pivo u ovim uvjetima, a sad će i zima. Zarobiš svoje skladište, a novo pivo naravno vuče dodatna ulaganja i troškove. Pričekat ćemo još neko vrijeme prije izbacivanja na tržište. Pale ale je malo zahmeljenije i jače pivo od našeg trenutnog “blonda” pa očekujemo da će ga tržište dobro prihvatiti.
