Ovih sam dana imala zanimljiv razgovor s jednim klijentom, pa sam zaključila da bi ova tema mogla biti zanimljiva i čitateljima ove rubrike.
Prihodi poduzeća su bili odmah značajni i bilo je sasvim jasno da će raditi s izdašnim dobitkom jer ih naplaćuje bez odgode i po cijenama s ino tržišta, dok su ostali ulazni troškovi ipak hrvatski. Plaće su izdašne, pa velik dio „porcije“ završi u državnom proračunu iako je većina zaposlenih mlađa od 30 godina, što smanjuje trošak rada.
Savjetovala sam mu da ne isplaćuje akontacije neutvrđene dobiti jer dok je poslovanje nestabilno i visina dobitka je neizvjesna. Stoga od poduzeća uzima pozajmice, a po utvrđivanju dobiti vrši prijeboj s pozajmicama, dok ostatak isplaćuje. Naravno, pozajmice su ugovorene s kamatnom stopom koja je primjerena za porezno povezanu osobu te poduzeće redovno obračunava i zaračunava kamatu.
Tema našeg razgovora bila je situacija da je iznos pozajmica za proteklu godinu veći od čistog dobitka koji će biti utvrđen po završnom obračunu, tj. od onoga što će ostati nakon što poduzeće plati prvih 10 (ili 18)% poreza na dobitak te nakon što ustegne drugih 10% poreza na dohodak od isplaćenog dobitka. Problem nije bio u porezu, jer je poduzetnik znao i računao na činjenicu da će mu biti na raspolaganju tek 4/5 dobiti, već u nečem drugom.
Istu potrebu za promjenom sagledavanja stvari uočavam i kod brojnih drugih klijenata.
Potreba za promjenom sagledavanja stvari
Radi se o tome da smo kao građani svi naučili raspolagati financijama po načelu novčanika, a u računovodstvu se to zove načelo blagajne. Po njemu trošak nastaje onda kad je došlo do odljeva novca, a primitak onda kada je došlo do priljeva novca. Trošimo ono što imamo u novčaniku ili na žiro-računu. Po takvom načelu postupaju i obrtnici, stoga se oni ne suočavaju s ovim izazovom.
Poduzetnik koji posluje kroz poduzeće, posluje po načelu nastanka poslovnog događaja te u njegovom knjigovodstvu postoji i pojam potraživanja i pojam obveza. Kada je isporučio i zaračunao svoju isporuku, prihod se odmah pribrojio, ali je paralelno nastalo i potraživanje koje će biti zatvoreno kad naplati fakturu. Kada je primio neki račun, kada je obračunao plaće, kada je odlučio nešto zaposlenicima isplatiti neoporezivo ili slično – nastao je odmah i trošak, uz istovremeni nastanak obveze. Ona će biti podmirena kad provede plaćanje.
Potraživanja i obveze nisu dio računa dobiti i gubitka jer ne utječu na dobit. Dobit je samo razlika između prihoda i rashoda (troškova).
Primjerice, plaće koje su obračunavane u siječnju (i vjerojatno u tom mjesecu i isplaćene), bile su trošak prethodne godine. Sve isporučeno na zadnji dan godine je prihod te godine, bez obzira na to što će vjerojatno biti naplaćeno u narednoj. Stoga je poduzetnicima u poduzećima važno da raspoznaju značaj tog načela i razlike koja – kao posljedica – nastaje između stanja na računu i iznosa raspoloživih za pozajmice te stanja u poslovnim knjigama. Drugim riječima, iznos novca na žiro-računu nije istovjetan ostvarenom dobitku.
Želim vam da imate što više i novca i dobitka!
