U ovom tekstu nastojat ćemo objasniti razliku između vrsta imovine te upozoriti na razliku između poduzetničke i osobne imovine.
Mali poduzetnik često je sklon poistovjećivati imovinu svog poduzetništva sa svojom vlastitom. U stvarnosti, s pravnog, a i poreznog stajališta, stvari stoje bitno drugačije.
Registriranjem obrta, fizička osoba postaje gospodarski subjekt. Međutim, njezina osobna imovina postat će sredstvo obrta tek kada donese odluku o njenom unosu u obrt i kada se ona po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti upiše u odgovarajuće evidencije obrta. Ako se radi o dugotrajnoj imovini, tek tada može početi obračunavanje amortizacije, ovisno o definiranom vijeku upotrebe. Njega određujete sami, unutar propisanih granica.
Ako želite unositi financijsku imovinu, dovoljno je da sredstva uplatite na žiro račun kao pozajmicu.
Sve navedeno za obrte, odnosi se i na samostalne djelatnosti.
Kao što smo ranije u ovoj rubrici objašnjavali, poduzeće (d.o.o. i j.d.o.o.) je samostalna pravna osoba, koja u pravnom i financijskom prometu nastupa odvojeno od svojih osnivača.
Stoga je i namicanje imovine nešto složenije. Osim iz poslovanja, poduzeće može materijalnu imovinu steći nekim pravnim poslom. Primjerice, kupnjom, najmom, leasingom, zakupom, posudbom. Odgovorna osoba poduzeća će u njegovo ime sklopiti takav pravni posao, i po njegovoj provedbi imovina će postati vlasništvo poduzeća.
Ako se radi o novcu koji, primjerice, osnivač uplaćuje na račun poduzeća kad je ono nelikvidno, i o tome treba postojati pisani ugovor između dviju strana: s jedne tog osnivača kao zajmodavca, a s druge, poduzeća kao zajmoprimca.
Ovdje bih rado spomenula i trenutak zatvaranja poduzetništva.
Pri brisanju obrta, procijenjena tržišna vrijednost imovine u trenutku zatvaranja postaje primitak, pa tako utječe na nivo dohotka u godini u kojoj se to dešava. Nakon toga je osobno vlasništvo donedavnog obrtnika, odnosno nositelja samostalne djelatnosti.
S druge strane, prilikom likvidacije pravne osobe, sva imovina pravne osobe treba prijeći na neku fizičku osobu, pa se to sve rješava u samom postupku. Naravno, u ovaj proces ulazi ono što nije otuđeno prije likvidacije.
Za poduzetnika je još važno da zna razlučiti osnovna sredstva, odnosno dugotrajnu imovinu, od obrtnih sredstava. Prema poreznim propisima, ono što ima pojedinačnu vrijednost veću od 650,01 eura, trajanje dulje od godinu dana i služi obavljanju djelatnosti – je osnovno sredstvo. Sredstva manje vrijednosti su sitni inventar.
Pozvala bih vas na razborito upravljanje imovinom. Ima li smisla da imovina koju osobno koristite bude imovina poduzetništva kada znamo da njezino korištenje u tom slučaju predstavlja primitak u naravi, za koji se u državni proračun trebaju uplaćivati doprinosi i porezi?!
