Prijedlog državnog proračuna nije ništa drugo nego preslika svega onoga što se događalo kroz 2020. s prelijevanjem na makroekonomske efekte narednih godina. On je “krvna slika” makroekonomskih očekivanja kroz dvije godine. Ne iznenađuje ni po jednom pitanju jer proračun nije hrabar, ali je realan.
Vidljivo je da je država smanjila subvencije za 4.4 mlrd. kuna, što je i bilo za očekivati jer su one bile povećane zbog potpora poduzećima za očuvanje radnih mjesta. Ono nas je koštalo 6.7 mlrd kuna i čini se da se taj proračunski potencijal iskoristio. U sljedećoj godini iznos za očuvanje radnih mjesta smanjit će se za jednu trećinu i potpore će se financirati iz fonda React EU. Važno je pratiti epidemiološku sliku građana jer ukoliko ona bude loša i prelije se na tržište, država će opet morati intervenirati da bi spasila ekonomiju. U tom smislu nije isključen novi rebalans proračuna u prva dva kvartala 2021.
Vlada novim proračunskim prijedlogom pokazuje očekivanja da se efekti krize smanje ili potpuno nestanu u sljedeće tri godine. Stoga se planira rast javnog duga do kraja godine na 87,3% BDP-a, nakon čega će godišnja stopa kretanja javnog duga padati za 2 postotna boda godišnje pa bi 2023. godine trebali doći do 81%. Treba napomenuti da je tendencija smanjivanja javnog duga važna ne samo zbog jeftinijeg pristupa kapitalu na financijskim tržištima, već i zbog ispunjavanja uvjeta konvergencije prilikom uvođenja eura koje nas očekuje najranije upravo te 2023.godine.
Da država ima problem u punjenju blagajne jasno nam pokazuje i kroz planirani proračun. Promet u maloprodaji u prvih osam mjeseci smanjen je za 6.9% u odnosu na isto razdoblje lani. Najviše je pao prihod u prodaji automobila, ali i u trgovini tekstilom i obućom. Takvi podaci su nam važni jer se proračun najviše puni kroz PDV, a on je tzv. porez na potrošnju. U tom smislu država planira za 2021. proračunski manjak u iznosu od 10,7 milijardi kuna koji će se financirat razlikom ukupnih primitaka od financijske imovine i zaduživanja te ukupnih izdataka za financijsku imovinu i otplate zajmova. Taj manjak iznosi 6.9% BDP-a. U trenutnoj situaciji deficit se može tolerirati, pogotovo zbog poticaja za likvidnost privatnog sektora, zbog rasta stavke materijalnih rashoda koja je vezana za sanaciju troškova od potresa, rashoda nekih indeksa plaća zaposlenih u javno sektoru koje su već ranije dogovorene. Ukoliko manjak bude izraženiji, nije isključeno da ćemo se morati ponovno zadužiti iako se za naredne godine planira smanjenje manjka ispod 3%, da bi u 2023. godini opet došli na manjak od prihvatljivih 4 milijarde kuna odnosno oko 1% BDP-a.
Dakle, jasno je da Vlada planira oporavak ekonomije upravo onako kako sam i ja planirao kroz razdoblje od 1 do 3 godine što je krivulja oporavka oblika U. Zanimljivo je da je Vlada smanjila pad BDP-a na 8% za 2020. u odnosu na prijašnje projekcije pada od 10%. Vjerojatno su brojke solidnog turističkog rezultata stavljene u model. Kod procjena je jedino opravdano što češće procjenjivati. Kada imate krizu onda je intenzitet mjerenja ekonomije ključan kako bi bolje njome ovladali. Brojke koje su stavljene u model su toliko promjenjive da zaključke možemo mijenjati na mjesečnoj razini.
Npr. neki su kolege na proljeće procjenjivali brojke od 340 000 nezaposlenih do kraja 2020. čime bi se dohvatila tragična 2013. godina, kada je zabilježeno 345 000 nezaposlenih. Rast nezaposlenih se jednostavno ne događa i neće se dogoditi, bar ne u tim razmjerima. Uspjeli smo sačuvati radna mjesta, a samim time i ekonomiju. Isto tako je razvidna korelacija između stope nezaposlenosti i oporavka. Manji broj nezaposlenih znači veći potencijal rasta. Prema posljednjim podacima koje mjeri statistika, imamo malo više od 150 000 nezaposlenih. Ako taj broj stavimo u relativni odnos s europskim zemljama, onda smo u blizu europskog prosjeka. Tako ćemo se negdje i oporavljati u europskom prosjeku.
Ekonomski razvoj poticat će se priljevom novog europskog novca, što je prilika i primjerice za digitalnu ili zelenu transformaciju. Mora nam biti jasno da ako želimo novac, moramo znati gdje ga opravdano trošiti. Treba staviti fokus na kvalitetne programe oporavka ekonomije. U protivnom se može dogoditi da nam on ostane nedostupan. U zadnjih godinu dana uspjeli smo dohvatiti prosjek EU-a što se tiče iskoristivosti fondova. Sada smo u klupi s dobrim učenicima. Moramo raditi na pripremi da se što više uvjetovanog novca povuče. Prihvatljivo bi bilo najmanje 80%.
Dakle, rezime je da je proračun očekivan. Iz njega se vidi da Vlada nastoji izmjenama stopa poreza na dobit i dohodak rasteretiti tržište. Međutim, efekt fiskalnog rasterećenja nije dovoljan. Čini se da Vlada uvijek ima jednak način razmišljanja te jednak modus essendi, modus operandi i modus vivendi.
Vlada nije pokazala hrabrost da dođe do većih ušteda, a moglo se doći npr. do četiri milijarde kuna kroz ukidanje povlaštenih izračuna mirovina, do milijardu kuna kroz izdatke za Crkvu i udruge. Dodatne dvije milijarde kuna se mogu osigurati ukidanjem neefikasnih programa koji su suvišni. Ukoliko Vlada misli u narednim godinama izvršavati proračun prema planu, mora na kraju provoditi bolje upravljanje državnom imovinom, koncesijama te ubrzati privatizaciju.
