Sredinom prošle godine u javnosti je odjeknula najava ministra financija Zdravka Marića o namjeri da se stane na kraj masovnom otvaranju paušalnih obrta koje su, u najvećem broju slučajeva, otvarali stručnjaci iz IT sektora, s namjerom da iskoriste porezne pogodnosti paušalnog obrta u odnosu na standardni oblik zaposlenja (nesamostalni rad). Pod uvjetom da im godišnji prihodi nisu premašivali 300.000 HRK, takav obrtnik godišnje je plaćao iznimno mali iznos poreza na dohodak, između 1.500 HRK do 5.400 HRK, dok je radnik zaposlen kod poslodavca iz jednakih prihoda morao izdvajati i do polovice iznosa na ime davanja za poreze i doprinose.
Takav oblik poreznog tretmana s vrlo različitim poreznim teretom propisan je iz bitnog razloga što svaki poslovni subjekt na tržištu iznad svega trpi stalni poduzetnički rizik da neće uspjeti uvijek pronaći kupce za svoju robu i usluge, da isporučenu robu i usluge neće uspjeti naplatiti (a pritom će morati redovito plaćati svojim dobavljačima i radnicima), da neće imati dovoljno sredstava za posebna i potrebna ulaganja u razvitak poslovanja, bez čega nema opstanka itd.
U posebno teškoj poziciji su mali poduzetnici ili obrtnici
Oni tek započinju svoj proboj na tržište i tek im predstoji borba za prvog kupca. Iznad svega, treba spomenuti da su poslovni subjekti u ulozi poslodavaca baš ti koji običnim građanima osiguravaju radno mjesto i plaću od koje žive. Složit ćete se, to nije lako.
S druge strane, zaposlenik koji obavlja posao u obliku nesamostalnog rada za svog poslodavca ima zajamčeno pravo na mjesečnu plaću i doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i nije opterećen stalnom borbom za nove kupce i tržišta, niti će ostati bez cjelokupne osobne imovine u slučaju da neki projekt propadne. Njegov rizik svodi se na nekoliko neisplaćenih mjesečnih plaća i objektivno je nemjerljivo manji od onoga koji snosi njegov poslodavac. Baš u tom detalju skriva se argument po kojem mali obrtnici koji sami plivaju u okrutnim tržišnim vodama zaslužuju biti manje porezno opterećeni od ostalih.
Početkom 2020. godine, izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak propisan je niz kriterija za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada, čime je izazvan val negativnih reakcija paušalaca iz IT sektora. Osim navodne nedorečenosti tih kriterija i pravne nesigurnosti koja iz toga proizlazi, rezignirani su i zbog oduzimanja prethodno danih prava. Naime, mnogi bivši zaposlenici u IT sektoru otvorili su paušalne obrte, iako u stvarnosti rade jednak posao kao i prije, često i za starog poslodavca, koji im je sada postao kupac. Prema novim propisima, čeka ih gubitak statusa paušalnog obrtnika, a firma koja ih plaća bit će odgovorna za naknadno utvrđene obveze za poreze i doprinose kao jamac platac.
Kriteriji za razlikovanje samostalnog od nesamostalnog rada postojali su oduvijek
Štoviše, paušalno oporezivanje obrta godinama je zabranjeno za razne samostalne djelatnosti, npr. računovođe, porezne savjetnike, odvjetnike, liječnike, inženjere, arhitekte i sl. Ako objektivno sagledamo situaciju, različito porezno opterećenje za jednak rad u jednakim uvjetima nikako nije ni pravilno ni pravedno. Bijeg stručnjaka u prividni status obrtnika bio je samo privremen način da se spase od visokih poreza i možemo ga smatrati jasnom manifestacijom našeg dugogodišnjeg problema previsokih nameta, koji tjeraju hrvatske građane i poduzeća preko granice. Kao rješenje, mnogi predlažu osjetno smanjenje poreza u IT sektoru, čemu će se država morati ozbiljno posvetiti.
