Ljeto je 2020. Približava se HR Days konferencija. Organizatori su otvoreni za jednu malo drugačiju temu koja ulazi duboko u psihologiju. Zašto ne? Idemo razviti nešto “fresh”! Neki se pitaju kako je to povezano s HR-om, drugi razumiju. Gledaju dalje. Istovremeno, u kontakt sa mnom stupa kolegica psihologinja. I tu započinje priča.
Moje iskustvo iz prakse
U svojoj sam karijeri radio s više hrvatskih kompanija iz ove branše. Poznajem njihove službe, direkcije, procese i strukturu. Znam kako surađuju i kada nastaju izazovi. Moj je rad s njima bio širokog spektra – od “people analyticsa”, stotina treninga raznih mekih vještina i prodaje, ispitivanja procesa, poboljšanja međusektorske suradnje do vođenja projekata koji su postali najbolje nagrađivane prakse. Rijetko me što može iznenaditi, no upravo se to dogodilo. Ovdje su osmislili izvrstan projekt koji je za mene bio istinsko osvježenje i iznimno sam sretan što sam u njega uključen.
Opis projekta
Svaka četvrta ili čak treća osoba može imati neki oblik narušenog mentalnog zdravlja! I zato je ono itekako tema namijenjena HR-u. Za početak je bilo potrebno razbiti stigmu o mentalnom zdravlju, ukazati na činjenice i ljudima pokazati da imaju podršku organizacije u kojoj rade. Priča kreće od rukovodstva te su upravo zato najprije voditelji morali proći edukacije o mentalnom zdravlju. Cilj je bio upoznavanje s problematikom mentalnih bolesti, strategijom i opcijama pristupa zaposlenicima uz smjernice što činiti. Dogovoriti suradnju s psiholozima i staviti ih na raspolaganje zaposlenicima bez informiranja, educiranja i poziva na akciju ne bi imalo previše smisla. Zato je bilo potrebno napraviti i plan objave članaka, intervjua i podcasta kojima su HR i Komunikacije imali zadatak povećati “strike rate” korištenja usluga i ljude osloboditi straha od stigme… Ljudima je zato trebalo dati do znanja da je normalno imati loša razdoblja i da kroz njih ne moramo prolaziti sami. Stoga je ključni korak bio uključivanje samog CEO-a u program, koji kao najbolji ambasador projekta promovira važnost ove teme.
Priča s nekoliko ugodnih iznenađenja koje ću rezimirati
1. Visoki prioritet: Mentalno zdravlje postaje visoki prioritet!
2. Uprava i HR na istoj frekvenciji: Projekt paralelno pokreću predsjednik Uprave i sam HR i to s dubokim uvjerenjem, vizijom i fokusom. Inicijativa dolazi iz dvaju smjerova.
3. Agilan tim: Sjećam se kako smo bili brzi, fleksibilni, okretni i usklađeni na jednom projektu. Čak i kada se nismo slagali, imali smo taj mindset “promjene kulture društva” i “get shit done” stav. Radili smo stvari koje nitko drugi ne radi i mijenjali društvo. Iako je riječ o velikoj korporaciji, sličan mindset i sličnu agilnost vidio sam i u ovom projektu. Komunikacije, HR, uprava i menadžment djelovali su brzo, agilno i fleksibilno.
4. Mladi tim i otvorena komunikacija: Ljudi na visokim pozicijama bili su mladi i kreativni. Priliku su dobili mladi ljudi iz sustava koji poznaju organizaciju i komunikacija je bila otvorena.
5. Komunikacije i HR na istoj frekvenciji: Interna je komunikacija jednako važna kao i eksterna. Voditeljice edukacija i komunikacija surađivale su s Upravom u svim koracima projekta i bile su dobro sinkronizirane. Bez uključenih komunikacija ovaj projekt ne bi uspio.
